Jedna od vječnih tema je da li je jednom sklopljen brak, po hrišćanskim običajima sklopljen zauvijek.
Prema Bibliji, Božji plan za brak jest doživotno predanje. »Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo.
Dakle: što je Bog sjedinio neka čovjek ne rastavlja« (Matej 19,6).
Međutim, budući da brak uključuje dvoje grješnih ljudi, Bog shvaća da se razvodi ipak događaju. U Starom zavjetu On je postavio neke zakone kako bi zaštitio prava onih koji se razvode, naročito žena (Ponovljeni zakon 24,1-4). Tu je istaknuto da su ovi zakoni dani radi tvrdoće ljudskih srca, ne zato što je Bog to želio (Matej 19,8). Izraz »oženi se drugom« (Matej 19,9) upućuje na to da su razvod i ponovni brak dopušteni. Važno je primijetiti da je samo nevinoj strani dopušten ponovni brak.
Dakle ukratko brak je sveta obaveza, ali ljudi nisu sveci.
Neke prevare se mogu, a neke ne mogu oprostiti.
Bog mrzi razvod (Malahija 2,16) te da bi pomirenje i oproštenje trebali biti znak života vjernika (Luka 11,4; Efežanima 4,32). Međutim, Bog uviđa da se razvodi događaju, čak i među njegovom djecom.
Crkveni zakonik omogućava proglašenje ništavnim braka za desetak motiva, a četiri najčešća su: zbog psihičkih smetnji, prevare, simulacije ženidbe kao takve ili zbog prisile može odobriti rastavu braka.
Razvedeni i/ili ponovno vjenčani vjernik ne bi se trebao osjećati nimalo manje voljen od Boga, čak i ako njegov razvod i/ili ponovni brak ne spadaju pod »osim« sintagmu iz Mateja 19,9. Bog često koristi čak i grešnu neposlušnost hršćana kako bi postigao veliko dobro.
izvor: www.GotQuestions.org!
