Ne postoji budistički brak.
U budističkim zemljama postoje legalne forme sklapanja braka, ali religijska strana svega toga je afirmacija odluke dvoje ljudi da žive u skladu sa Tri utočišta i Pet pravila morala.
Mladenci će zajedno sa porodicama otići do manastira i ponuditi poklone sanghi i formalno zatražiti utočišta i pravila. Od mladog para se očekuje: prvo pravilo podstiče naklonosti i brižnost, drugo velikodušnost, treće se usredsređuje na odgovornost prema zajedničkoj vezi i vernost (pogotovo u seksualnom smislu), četvrto promoviše blag, koristan i mudar govor, a peto trezvenost. Uzimanje utočišta zapravo znači posvećenost mudrosti (Buda), istini (Dhamma) i moralu (Sangha). Ako mladi bračni par uspe da se pridržava ovih pravila, oni će zaista ostatak života provesti u spokojstvu i sreći.
Brak (avaha vihaha) jeste ceremonijalno i pravno sjedinjavanje muškarca i žene. To je sekularna institucija, dogovor između dvoje ljudi ili dvije porodice i otuda budizam ne insistira na monogamiji, poligamiji, ili poliandriji, ili bilo kakvoj drugoj formi braka.
U staroj Indiji postojalo nekoliko vrsta brakova, a najčešći su bili oni koje su ugovarali roditelji i staratelji, oni u kojima su dvoje ljudi birali jedno drugo uz odobrenje roditelja ili otmicu mlade. Stari pravni priručnici su ovu drugu vrstu braka nazivali svayamvara, a treću gandharva.
Prema Budi, monasi i monahinje ne treba da budu uključeni u sklapanje brakova i takođe nikada nisu prisustvovali ni svadbama. Po tradiciji, budisti su praktikovali onu formu braka koja je preovlađivala u društvu u kojem su živjeli.
Iako Buda nije zagovarao nijednu posebnu formu braka, može se pretpostaviti da je bio skloniji monogamiji.
Njegov otac Sudodana imao je dvije žene, ali je on sam odabrao da ima samo jednu.
U svom govoru o braku Buda je diskutovao samo o monogamiji, implicirajući da ju je prihvatao kao najbolju formu braka
Idealni par u budističkoj literaturi su Nakulamata i Nakulapita. Nakulapita je govorio da pošto je njegova žena „dovedena u moju kuću još dok sam ja bio mladić, a ona mlada djevojka, nikada se nisam ogrešio o nju ni u mislima, a kamoli djelom“.
Buda mu je odgovorio da je „blagosloven, zaista blagosloven da imaš Nakulamatu punu saosjećanja za tebe, koja se stara za tvoju dobrobit, kao tvoj učitelj i savjetnik.“
Ne postoji specifično budistička ceremonija venčanja; različite zemlje, (Indija, Šri Lanka, Kambodža, Tajland, Mianmar, Japan... ) imaju svoje običaje, ali njih ne izvode monasi, niti u njima učestvuju.
Međutim, gotovo svuda je pravilo da neposredno pred, ili poslije vjenčanja mlada i mladoženja odlaze do manastira da bi primili blagoslov od monaha.
Kao što je to slučaj u mnogim društvima, seks je u drevnoj Indiji bio okružen mnoštvom sujeverja, ograničenja i tabua.
Iako je seks normalan dio laičkog života, Buda je generalno imao loše mišljenje o njemu. Odbacivao ga je kao “seljačku stvar” (gama dhamma), tj. kao prostu i profanu.
Propovjedao je da pojačana želja za čulnim zadovoljstvima (kamacchanda) izaziva fizički i psihički nemir i da to skreće pažnju sa duhovnih aspiracija i ometa meditaciju.
