Prevara=Preljub?
Sama riječ prevara, nerijetko, podrazumjeva bračnu prevaru odnosno preljub.
Da li je ko koga prevario, nerijetko, zavisi od kulture i običaja, pa nešto što se smatra prevarom i čak osnovom za zakonski progon u jednoj civilizaciji u drugoj se smatra apsolutno normalnim i primjerenim ponašanjem.

Gore dati topici (meni sa linkovima na topike) pokušavaju da objasne šta je brak; koje su bile, ili su još uvijek važeće norme braka u nekim društvima.
Grčka riječ μοιχεία-moicheia, koja se prevodi kao preljub ili kao bračna nevjera, riječ je koja označava bilo kakav oblik seksualnog nemorala. Može značiti blud, prostituciju, i slično.
Atinska moicheia bila je ograničena na ilegalni seks sa slobodnim ženama, pa su muškarci legalno mogli imati vanbračni seks sa robovima i prostitutkama. Evidentirano je da su atinska zakoni o preljubi, zavođenje slobodne žene-građanke smatrali gorim zločinom od silovanja!?

Najčešće vrste bračnih prevare

Postoje različite vrste braka i bračnih zajednica (vidi Brak), pa samim tim i različite vrste ljubavnih i bračnih prevara, a mogli bih ih klasirati u četiri osnovne kategorije.

1. Fizička prevara
Ova je vrsta nevjere najčešća i uključuje seks. Partner koji vara upušta se u seksualne odnose s trećom osobom, a radi se o čisto fizičkoj aferi bez emocionalnih veza.

2. Emocionalna prevara
Po mišljenju većine emocionalne prevare su najteže. Emocionalne prevare ne moraju imati seksualnu komponentnu, ali osobe koje u njima sudjeluju izgradile su emotivnu vezu.

3. Fizička i emocionalna prevara
Ova vrsta prevare najčešće počinje kao fizička: seksom, ali su se vremenom razvili i osjećaji.

4. Osvetnička prevara
Osvetnički preljub je afera u kojoj neko prevari partnera da mu se osveti za njegovu prevaru. Radi se o preljubu kojem je motiv nekontrolisana želja i potreba za "izjednačenjem".

Oblici i posljedice nevjere zavise od pola i seksualne orjentacije prevarenog/prevarene?

Zavisno o kontekstu, muškarci i žene mogu doživjeti socijalne posljedice ako njihov čin nevjere postane javan.
Oblik i opseg ovih posljedica često zavisi od pola nevjerne osobe.
Evolucijski istraživači sugerišu da muškarci i žene imaju urođene mehanizme koji pridonose tome zašto postaju seksualno ljubomorni, posebno zbog određenih vrsta nevjere.

Pretpostavlja se da su heteroseksualni muškarci razvili urođeni psihološki mehanizam koji reaguje na prijetnju seksualne nevjere više nego emocionalnu nevjeru, i obrnuto za heteroseksualne žene jer potencijal rogonja štetnije je za muškarca, koji bi potencijalno mogao ulagati u potomstvo drugog muškarca, dok je za žene emocionalna nevjera zabrinjavajuća jer bi mogle izgubiti roditeljsko ulaganje za potomstvo druge žene, što utječe na njihove šanse za preživljavanje.

Međutim, novija istraživanja sugerišu kako je i muškarcima i ženama emocionalna nevjera psihološki gora.
Symons (1979) utvrdio je da je seksualna ljubomora glavni razlog što mnogi homoseksualni muškarci nisu uspješni u održavanju monogamnih veza i sugeriše da su svi muškarci urođeno raspoloženi za željom seksualnih varijacija, s tim što je razlika između heteroseksualnih i homoseksualnih muškaraca ta što homoseksualni muškarci mogu češće naći voljne partnere za povremeni seks, i tako zadovoljiti tu urođenu želju za seksualnom raznolikošću.
Međutim, prema ovom stajalištu, svi su muškarci "teško povezani" da budu seksualno ljubomorni, pa bi zato homoseksualne muškarce više trebale uznemiriti seksualna nevjera nego emocionalna nevjera, te da bi lezbijke više trebale biti uznemirene emocionalnom nevjernošću nego seksualnom.
Nedavna istraživanja sugerišu da to nije urođeni mehanizam, već zavisi o važnosti koja se pridaje polnoj ekskluzivnosti.

---

Vodič za englesku gospodu iz XIX vijeka kaže: 'nijedan pravi gospodin neće dozvoliti da se za njegovu indiskreciju dozna'
Poenta: ako dopusti prestaje biti gospodin, što će reći da je bilo važno da se ne zna.

Kako su ovo moderna (gender) vremena Vodič za englesku gospodu bi trebao imati i feminističku protutežu, pa je vjertovatno minimalo politički korektno, da se kaže da postoje i diskretne dame, koje ne varaju i jad varaju.

Stara teorija kaže: nema prevare dok se za nju ne sazna, lopovi su samo oni koje su uhvatili.

---

Da bi prevarama dali božanski legitimitet uzećemo primjer Zevsa.

Zevs je u stvari bio veliki ženskaroš i birao je ljubavnice s jednakim žarom među boginjama, kao i među ženama iz roda smrtnika. S boginjom Demetrom imao je kćer Persefonu, s Mnemosinom muze, s Eurinomom Harite, s Tetidom Hore, Mojre i Diku, s Dionom Afroditu, s Majom Hermesa, s Letom blizance Apolona i Artemidu. Nije s njima uvek lako izlazio na kraj.
Štaviše, ni mnoge smrtne žene nisu baš za njim čeznule. Ali on bi bez kolebanja pribjegavao lukavstvima i pretvarao se u njihove muževe, u bika, labuda, kišu ili u bilo šta drugo, samo da se s njima sjedini.
Broj njegovih potomaka s ovozemaljskim ženama bio je vredan poštovanja: s Alkmenom imao je sina Herkula, sa Semelom Dionisa, s Danajom Perseja, s Evropom Minosa, Sarpedona i Radamanta, sa Antiopom blizance Amfiona i Zeta, s Ledom sina Polideuka i kćer Helenu. Kod brojnih njegovih sinova i kćeri tačno se i ne zna koju im je besmrtnu ili smrtnu ženu izabrao za majku.
Mnoge su se žene, međutim samo izgovarale da je on otac njihovih potomaka, ili su se time hvalile.

---

Da sve počinje i začinje se u glavi dokazuje i mit o Ateni.
Zevs svoju najdražu kćer Atenu nije imao ni sa jednom ženom - rodio ju je sam iz svoje glave, odakle je iskočila pod punim naoružanjem.
Za svu svoju djecu, Zevs se brinuo kao brižan otac, i to u većini slučajeva bolje nego za svoje ljubavnice i sva su njegova djeca imala značajne uloge u svijetu mitova.

---